Mesto gde zastaje dah

Mesto gde zastaje dah

Reka Kolorado nalazi se u jugozapadnom delu Saverne Amerike i uliva se u Kalifornijski zaliv, protiče kroz SAD i Meksiko, a duga je 2.330 km. Njena dolina duboko je usečena u horizontalnim slojevima jedne visoravni. Kanjon je otkrila španska ekspedicija, još 1540. godine, čak je i sam izraz “kanjon” španska reč, kojom su Španci nazvali dolinu Kolorada kada su prvi put onamo došli. Danas se u nauci naziv „kanjon“ upotrebljava za svaku dolinu ovakvog tipa.

Veliki kanjon Kolorada najpoznatiji je kanjon na svetu ali suprotno uvreženom verovanju, nije i najveći na svetu. Pa ipak, sa dubinom od 4428 m i dužinom od 447 km prilično je impozantan i jedan je od najposećenijih nacionalnih parkova sa preko 6 miliona posetilaca godišnje.

Ima kanjona i u drugim delovima sveta, koji su veći (premera radi Kali Gandaki Gorge u Nepalu je mnogo dublji) ali se nijedan od njih po lepoti ne može meriti sa kanjonom Kolorada. To je najveličanstveniji od svih poznatih kanjona na Zemlji.

Strane kanjona su skoro vertikalne, visoke 1500—1800m, a ponegde i više. Na nekim mestima su toliko blizu jedna drugoj da je širina kanjona jedva 30 m. Posmatrana sa te visine, reka izgleda kao uska traka izgubljena u ovoj dubini. Gore se čak ni huka reke ne čuje iako dole stvara strahovitu buku lomeći se preko stena i kovitlajući se u virovima ispod njih.

Vertikalne strane kanjona mestimično su ravne, tako zasečene, kao drvo presečeno testerom, a mestimično na njima se izdvajaju nerazoreni delovi stena kao neobične figure sastavljene od slojeva naročitih boja, što im daje neobičnu lepotu. Baš ti raznoliki slojevi čiji se izgled menja na svakom zavijutku usled različitog osvetljenja pružaju veličanstvenu sliku koja se ne zaboravlja. Lako je onda shvatiti divljenje koje su osećali putnici i istraživači prilikom putovanja ovim kanjonom.

Ima tragova da je u davnoj prošlosti kanjon bio boravište ljudi. Pronađene su zemunice na stranama kanjona, u kojima su nađene ljudske kosti i oruđa kojima su se ljudi služili. Do ovih skloništa silazilo se izbočinama stena koje strče na stranama doline kao grubo isklesane stepenice. Morao je ovaj stanovnik kanjona biti veoma smeo kad je na ovakvom mestu gradio sebi sklonište. Ili mu je, možda, u blizini bio opasan neprijatelj, jači od njega, ispred koga se spasavao skrivajući se na ovim teško pristupačnim mestima.

Izvor: zrnoznanja.com

396